NaslovnaAktualnoOrkestar danasGlazbeni programGalerijaKontakti  
 

Orkestar danas

 

Stjepan LALJAK

OD SEOSKE "PLEH MUZIKE" DO JEDNOG OD PONAJBOLJIH PUHAČKIH ORKESTARA U HRVATSKOJ...

Matica hrvatska, najstarija kulturna ustanova u Hrvata i čuvarica kulturne baštine, već stotinu i šezdeset godina čuva od zaborava sve oblike pučkoga stvaralaštva. Tako je i limenom glazbom, kao jednim od omiljenih oblika širenja glazbene umjetnosti u najšire slojeve pučanstva.
Ovu knjižicu priređujem s posebnim zadovoljstvom: ne samo kao predsjednik MH Zaprešić prema PO Rozga kao dobrotvoru naše Matice, nego i kao ljubitelj limene glazbe odnosno puhačkih orkestara od najranijega djetinjstva.

Priča o utemeljenju limene glazbe u Rozgi vrlo je zanimljiva. Seljak u Hrvatskom zagorju nije mogao uživati u blagodatima ove vrste muziciranja: instrumenti su bili skupi, a i da ih je mogao kupiti, tko bi otvrdnule i grube zemljoradničke prste priučio na blagi dodir i nježno rukovanje pojedinim glazbalom...U gradu limena glazba nije bila rijetkost, a tko bi po razbacanim zagorskim selima mario za glazbene prohtjeve pojedinaca. Ako si htio slušati glazbu, morao si znati sam izraditi instrument (frulice, sviralice, tamburice) od vrbova ili drugog drva, i onda sam sebe naučiti svirati... Ali limene instrumente – to nisu mogli sami izraditi, to se moralo kupiti...

Ljudi od pluga i motike, kose i srpa (kako bi rekao Stoos), znali su samo obrađivati zemlju, a ako bi odahnuli od posla i zapjevali ili zaplesali, bilo je to na crkvenim blagdanima ili obiteljskim veselicama (krstitke, svadbe). Ilirski preporod od 1835. snažno potiče književno, kulturno i umjetničko izražavanje najširih slojeva. Otvaraju se škole, tiskaju knjige, novine i časopisi, osnivaju čitaonice i knjižnice, razna pjevačka društva – u gradovima, a tko je mario za selo. Mala Rozga i obližnja Dubravica, nisu imali ni pučke škole, ni općine, pa kako se onda moglo očekivati pojavu kulturnih društava u takvoj sredini. (Tko bi ih osnivao, tko podmirivao troškove, tko vježbao...) Pa ipak je ovaj sutlanski kraj dao niz hrvatskih velikana, među kojima je najveće ime pjesnika, preporoditelja i svećenika Pavla Stoosa (Dubravica, 1806 – Pokupsko, 1862), neumornoga borca protiv germanizacije i mađarizacije. On je još 1830. ispjevao najpoznatiju kajkavsku pjesmu "Kip Domovine" s antologijskim stihovima;

Narod se drugi sebi raduje,
A z menum, sinko, moj se sramuje:
Vre i svojjezik zabit Horvati
Hote, ter drugi narod postati...

Tom je pjesmom Stoos vratio na pravi put mnoge zalutale sinove i kćeri, kad su neprijatelji htjeli zatrti sve ono što je bilo hrvatsko i domoljubno !
Samo se slutiti može što je glazba značila takvom zagorskom seljaku, dojučerašnjem kmetu. O Zagorcima su pisali mnogi književnici, ali nitko nije dostigao Antu Kovačića iz Marije Gorice, Rozgi (Dubravici) susjedne župe. Kovačićev lik muzikaša Zgubidana Jožice Kičmanovića iz romana «U registraturi» (1866) do danas nije nitko nadmašio.

Kao da je sutlanskom seljaku dostupno samo ono što si sam ostvari. Premoreni od svakodnevnoga posla, tek navečer su imali priliku svoje otvrdnule prste privikavati na nježni dodir tipki pojedinih glazbala, a umorne oči siliti na prepoznavanje nota...
Izvještaj iz 1952. o 50-god. Limene glazbe Rozga (sastavljač je nepotpisan), navodi podatak da su popticaj za Limenu glazbu dali krojač Josip Kriofllin i Martin Čanžar početkom 1902. godine. Nabavili surabljene instrumente i počeli odlaziti preko Sutle u Kapele (Slovenija) gdje ih je podučavao kapelnik Krošlin. Onda su im se pridružili Stjepan Čanžar, Pavao Kroflin, Franjo Šmaguc i Mijo Alojz Sever. Marljivo su vježbali, čak savladali note i pod vodstvom kapelnika Josipa Kroflina prvi put javno nastupili 12. siječnja 1903. na svadbi Jure Štritofa Drajsa i Agneze Petruša .U spomenutom izvještaju o tome piše: "Ovaj prvi nastup pružio je naročito veselje i zadovoljstvo, bili su obradovani svi naši ljudi, pitomi brežuljci i lijepe ravnice, opajani prvim zvuucima ove lijepe glazbe..."

Glazba u Rozgi bila je druga u bivšem klanječkom kotaru, a prva u zaprešićkom kraju. Vijest o novoj glazbi se širila iz dana u dan, pa glazba redovito nastupa na crkvenim i društvenim svečanostima u župi i cijeloj okolici, ali i sve do Velike Gorice
Slovenije (Rajhenburg, Planine). Već 1903. osim spomenutih, glazbi pristupaju Juro Cigler i Franjo Sever, zatim 1918. Josip Strunjak i Antun Baršić, 1924. Franjo Sever, 1927. Mijo Šmaguc, Franjo Sever-Šepec i Martin Kroflin, 1931. Rudolf Štos, a 1938. Franjo i Ivo Šmaguc te Rudolf Kroflin...

Osnivanjem samostalne Općine Dubravica i vatrogasnoga društva (1928), glazba dobiva stalnu potporu ali i prostor jer vatrogasci podižu Dom "Pavao Stoos" u središtu Dubravice. U drugom svjetskom ratu, kao i u prvom, zamire rad glazbe, ali se nakon 1945, opet obnavlja i pomlađuje. Godine 1951. u glazbu pristupaju Josip Horvat, mladići Antun i Josip Baršić, Tomislav Postružin, Sradutin Stunković, Dragutin Sever, Dragutin Čanžar i Drgutin Šmaguc (otac sadašnjega predsjednika!). pa glazba ima veliki broj članova. Domaći glazbenik Josip Vukina iz Dubravice (znao je svirati nekoliko instrumenata) svesrdno radi na unapređivanju glazbe i kao kapelnik najzaslužniji je da se 1951. u Kumrovcu, na kotarskom natjecanju limenih glazbi, osvaja druga nagrada, do tada najviše priznanje!

Uskoro se redaju prve obljetnice: 50., 60. i 70.-godišnjica djelovanja, što ima odjeka u široj okolici, jer u Dubravicu dolaze glazbe iz Slovenije i Hrvatskoga zagorja.. / Nažalost, 1972. (na proslavi 70-god. glazbe) nesretno je poginuo Dragutin Šmaguc, najbolji član rozganske glazbe./
Tih godina pomlađuje se glazba, pa 1954. pristupa Mladen Horvat, onda Dragutin (Antunv) Sever i Mato maguc (1960), Ivica Šoštarec i Stjepan Golub (1968), Franjo Štefanović (1970), ; Ivica Horvat Damir Čanžar, Ivica Sever inZvonko Baršić (1978), Vlado Frkanec, Darko Vidmar, Božica Zimak, zatim Dragutin, Ivica i Vlado Šmaguc (1980), Drago Zimak (1982), Damir Belinić i Damir Sever (1984), Marijan Obrubić (19186), Anita i Anđelko Šmaguc,. Tomislav Šoštarec, Mario i Mladen Vranaričić te Mladen Ljubić (1989). (Današnje članove vidi na str. 8-10).
Glazba je proživljavala i svoje nedaće, mijenjali su se kapelnici, prestale su redovite probe, ppojedinci se osipali, kvaliteta je padača. Neko vrijeme Stjepan Obrubić iz zaprešića postaje dirigent, a krajem sedamdesetih dolazi Zorislav Roguljić koji ima uspjeha i 1986. se dobiva Nagrada općine Zaprešić. Od 1988. do danas dirigent je Stjepan Katalenić i s njim PO postiže najveće rezultate: drugo mjesto u B kategoriji puhačkih orkestara u Hrvatskoj (Šibenik, 1998) a onda slijede pozivi na Europski festival u Mađarskoj (kao službeni predstavnik Hrvatske), pa turneje i višekratna gostovanja u Francusku, sa Zagrebačkim mažoretkinjama koje su prvakinje Hrvatske i Europe a PO Rozga njihov službeni pratitelj !

Dubravica tako postaje jedan od najvažnijih gradova kad su u pitanju puhački orkestri u Hrvatskoj; Dubravica okuplja mnoge orkestre, održava se Županijska smotra, obilježava se 95-godišnjica, i ove godine – na stoljetni jubilej – snima se samostalni CD i kaseta, što nema nijedan drugi orkestar u Zagrebačkoj županiji! Za rozgansku glazbu aranžmane potpisuju najpoznatiji domaći autori , održavaju se Božićni koncerti i puhači iz Rozge tako već godinama slove kao respektabilan orkestar koji na svom repertoaru ima skladbe koje izvode samo rijetki i najveći domaći puhački orkestri, što je potvrdio i bogati program stogodišnjice: snimanje CD i kasete, koncert u KD "Lisinski", smotra PO u Dubravici, dva puta turneja po Francuskoj (s mažoretkinjama), a završava Božićnim koncertom i ovom publikacijom. Čestitke i priznanja dolazile su sa svih strana.

povratak

 


 

  Vugrinec    Hrvatska lutrija    Tehno Music Shop    Mramor Vrapče    HRSK      Zagrebačka županija    Ministarstvo kulture    Općina Dubravica